Odluka Ustavnog suda

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pogrešno i proizvoljno tumačila izborni zakon, jer je pravna zaštita u izbornom postupku moguća i protiv zaključaka, radnji i drugih akata izbornih komisija. Time je DF-u bilo uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, garantovano članom 20 Ustava Crne Gore i članom 13 Evropske konvencije. Zato je Ustavni sud usvojio žalbe DF-a, ukinuo rješenja DIK-a i naložio da se o njihovim prigovorima odluči meritorno, odnosno da se razmotri njihova suština.

Ustavni sud Crne Gore je usvojio žalbe Albanske koalicije – Građanska inicijativa i ukinuo osporena rješenja Državne izborne komisije kojima su njihovi prigovori odbačeni kao nedozvoljeni. Sud je ocijenio da je DIK proizvoljno i pogrešno tumačila izborno zakonodavstvo, jer je zaštitu biračkog prava ograničila samo na određene vrste odluka, umjesto da omogući zaštitu i protiv zaključaka i drugih akata u izbornom postupku. Time je podnosiocu uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 20. Ustava Crne Gore i člana 13. Evropske konvencije. DIK je obavezana da o prigovorima odluči meritorno, u zakonskom roku.

Ustavni sud Crne Gore je usvojio žalbu Demokratskog fronta i ukinuo rješenje Državne izborne komisije br. 863/2 od 2. juna 2014. godine. Razlog je bio to što rješenje Državne izborne komisije nije bilo jasno i pravno valjano obrazloženo – iz njega se nije moglo pouzdano utvrditi o kojim je konkretnim prigovorima Demokratskog fronta odlučeno, jer su postojale protivrječnosti između izreke i obrazloženja u pogledu brojeva rješenja i prigovora. Zbog toga je Ustavni sud zaključio da je žalba Demokratskog fronta osnovana, a Državnoj izbornoj komisiji naloženo je da ponovo odluči o prigovoru i donese odgovarajuću odluku.

DIK je odbacio prigovor liste „Pozitivna Crna Gora – Srcem za Cetinje“ kao navodno podnesen nenadležnom organu. Ustavni sud je ocijenio da je takvo postupanje DIK-a bilo pravno neutemeljeno, jer se prigovor odnosio na pravo izborne liste da odredi svog opunomoćenog predstavnika u prošireni sastav biračkog odbora, što predstavlja pitanje zaštite biračkog prava. Zato je Ustavni sud usvojio žalbu i ukinuo rješenje DIK-a br. 601/2, uz zaključak da je DIK dužan da o prigovoru odluči u zakonskom roku.

Lekić je tvrdio da je zbog nepravilnosti u glasanju putem pisma došlo do povrede biračkog prava i tražio poništenje glasanja na spornim biračkim mjestima, ali je Ustavni sud žalbu odbio jer nije utvrdio konkretnu, dokazanu povredu izbornog postupka, niti je smatrao da je za svako glasanje putem pisma bila obavezna posebna pisana odluka biračkog odbora.

Podnosioci su tvrdili da Filip Vujanović ne može treći put biti kandidat za predsjednika, jer je već bio predsjednik od 2003. do 2008. i od 2008. do 2013. godine. Njihov ključni argument bio je da obnova nezavisnosti 2006. nije prekinula njegov predsjednički mandat, pa se mandat iz 2003. mora računati kao prvi mandat u smislu člana 97 Ustava. Žalba je odbijena odlukom većine. Sud je zaključio da mandat koji je Vujanović stekao 2003. nije mandat predsjednika Crne Gore u smislu Ustava iz 2007. godine, već mandat predsjednika Republike Crne Gore u tadašnjoj državnoj zajednici. Zato se ograničenje „isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta“ računa tek od Ustava iz 2007. godine. Ključni pravni stav Suda bio je da je nakon obnove nezavisnosti nastao državni i ustavni diskontinuitet. Zbog toga su mandat predsjednika po ranijem ustavu i mandat predsjednika nezavisne Crne Gore dva različita mandata. Posljedično, Vujanović je, po ocjeni većine, do 2013. godine bio samo jednom izabran za predsjednika po Ustavu iz 2007. (2008. godine), pa nije postojala ustavna smetnja da se kandiduje 2013. Izdvojeno mišljenje ide upravo suprotno: sudija je smatrao da je žalbu prvo trebalo odbaciti kao preuranjenu, jer nije prethodno iscrpljen redovni pravni lijek. Ali, kada je već razmatrao suštinu, zauzeo je stav da je Vujanovićeva kandidatura neustavna, jer je od 2006. do 2008. faktički vršio funkciju predsjednika nezavisne Crne Gore, pa bi njegov treći mandat doveo do 12 godina uzastopnog predsjednikovanja.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno postupila kada je odbila prigovor DUA u vezi sa raspodjelom mandata. Liste albanskog manjinskog naroda koje su pojedinačno osvojile najmanje 0,7% glasova ulaze u zajedničku raspodjelu, dok se glasovi liste koja je osvojila samo 0,15% (531 glas) ne mogu dodati zbirnoj listi. Primjenom zakonskih pravila, Ustavni sud je potvrdio da dva mandata pripadaju zbirnoj izbornoj listi albanskog manjinskog naroda.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno postupila kada je odbila prigovor SDP-a. Prema članu 35 Zakona o izboru odbornika i poslanika, dva člana biračkog odbora predlaže vladajuća većina, dok po jednog člana predlažu dvije opozicione partije koje su na prethodnim izborima osvojile najveći broj mandata.

Ustavni sud je odbio žalbu jer SDP, sa dva odbornička mandata, nije bila među dvije najjače opozicione partije i zato nije imala pravo da predlaže člana biračkog odbora. DIK je pravilno primijenila član 35 Zakona.

Ustavni sud je potvrdio da je DIK pravilno utvrdila da Pokret za promjene nema pravo na člana u stalnom sastavu biračkih odbora. Kod određivanja predstavnika opozicije odlučujući su bili broj mandata i, kod jednakog broja mandata, broj osvojenih glasova. SDP je imala 5 mandata i 8.758 glasova, dok su PzP i NSD imali po 5 mandata i po 7.766 glasova. Zato je SDP imala prednost. Sud je takođe ocijenio da se sastav biračkih odbora određuje prema odnosu političkih snaga u trenutku njihovog imenovanja, a ne prema sastavu izborne komisije.