Predmeti

Ustavni sud Crne Gore odbio je žalbu Neđeljka Moškova, odnosno DPS-a Kotor, protiv odluke Državne izborne komisije, ocijenivši je neosnovanom. Sud je utvrdio da su na biračkim mjestima Prčanj (br. 17) i Mirac (br. 28) postojale određene nepravilnosti, uključujući razliku između broja iskorišćenih glasačkih listića i kontrolnih kupona na Prčanju, kao i nepečatiranje listića pečatom biračkog odbora na Mircu. Međutim, Ustavni sud je zaključio da te nepravilnosti nijesu imale bitan uticaj na izborni rezultat, pa nijesu ispunjeni zakonski uslovi za poništavanje glasanja i njegovo ponavljanje. Istovremeno, Sud je utvrdio da je Državna izborna komisija ranije pogrešno tumačila Zakon kada je tvrdila da bez formalnog poništenja izbora nema uslova za ponavljanje glasanja, ali je, uprkos toj grešci, konačno zaključio da nema osnova za poništavanje rezultata na ova dva biračka mjesta.

Ustavni sud Crne Gore usvojio je žalbu liste „SDP – Za našu kuću“ i ukinuo rješenje Državne izborne komisije (DIK) od 21. juna 2023. godine. Sud je zaključio da je Izborna komisija Prijestonice Cetinje prethodno valjano poništila izbore na biračkom mjestu 16 - Lovćenski partizanski odred II i odlučila da se glasanje ponovi. Pošto DIK nije poništio to prvobitno rješenje, već samo kasniju odluku o raspisivanju ponovljenih izbora, IKP je bila dužna da donese novu odluku o raspisivanju izbora. Zbog toga je Ustavni sud ocijenio da je DIK prekoračio svoja ovlašćenja i pogrešno primijenio zakon. Naloženo je da se na tom biračkom mjestu ponove izbori. Dvije sudije su imale izdvojeno mišljenje, smatrajući da je prvo trebalo utvrditi da li je stvarna nepravilnost uopšte postojala i da li je mogla uticati na izborni rezultat.

Odluka Ustavnog suda Crne Gore kojom se usvaja žalba podnosioca izborne liste "Socijalistička narodna partija - Časno za Petnjicu", izjavljena protiv Rješenja Državne izborne komisije, br. 385/2, od 11. decembra 2021. godine i ukida Rješenje Državne izborne komisije, broj 385/2, od 11. decembra 2021. godine.

Ustavni sud Crne Gore je utvrdio da je na biračkom mjestu 123-A MZ Vranj u Tuzima nepravilno poništeno 19 glasačkih listića birača koji su glasali putem pisma. Listići su bili pravilno popunjeni, ali birači zbog propusta povjerenika nijesu potpisali izvod iz biračkog spiska, pa ih je birački odbor pogrešno proglasio nevažećim. Sud je zaključio da je time povrijeđeno biračko pravo i da je nepravilnost mogla bitno uticati na izborni rezultat. Zato je usvojio žalbu Demokratske Crne Gore, ukinuo rješenje Državne izborne komisije, poništio izborni postupak na tom biračkom mjestu i naložio ponavljanje glasanja.

Ustavni sud Crne Gore je 7. decembra 2017. usvojio žalbu Demokratske Crne Gore jer je utvrđeno da se broj glasačkih listića u kutiji na biračkom mjestu „Savin Bor“ (Petnjica) nije podudarao sa brojem birača koji su potpisom potvrdili da su preuzeli listić — postojalo je šest listića više. Pošto zakon u takvoj situaciji nalaže raspuštanje biračkog odbora i ponavljanje glasanja, Sud je ukinuo odluku Državne izborne komisije, poništio izborni postupak na tom biračkom mjestu i naložio njegovo ponavljanje. Navod o legitimitetu tadašnjeg predsjednika DIK-a Sud nije razmatrao jer nije bio predmet ovog postupka.

Vladimir Čejović i Predrag Mugoša, advokati iz Podgorice, podnijeli su inicijativu za ocjenu ustavnosti spornih odredbi Zakona o izboru odbornika i poslanika. Ustavni sud je utvrdio da zakon ne može propisivati dodatne slučajeve prestanka mandata poslanika mimo onih koje izričito propisuje Ustav. Zato su ukinute odredbe koje su predviđale prestanak mandata zbog nespojivosti funkcije i zbog zabrane rada političke stranke sa čije je liste poslanik izabran. Sud je posebno naglasio da je mandat slobodan, odnosno da poslanik odlučuje i glasa po sopstvenom uvjerenju, a ne po nalogu stranke. Ovim odredbama su, prema Sudu, bili povrijeđeni vladavina prava, podjela vlasti i biračko pravo građana.

Ustavni sud Crne Gore je odbacio žalbu Nine Novalić kao nedopuštenu. Razlog je što je Državna izborna komisija prethodno usvojila prigovor SDP-a Cetinje, a zakon dozvoljava žalbu Ustavnom sudu samo protiv rješenja kojim je prigovor odbačen ili odbijen. Zato Ustavni sud nije razmatrao navodne nepravilnosti na biračkom mjestu br. 12, već je žalbu odbacio iz procesnih razloga.

Ustavni sud Crne Gore je 2016. godine ukinuo odredbe koje su zahtijevale da birač potpis podrške izbornoj listi ili predsjedničkom kandidatu daje pred članovima opštinske izborne komisije. Sud je ocijenio da takav način može dovesti do toga da birač javno pokazuje svoje političko opredjeljenje i zbog toga ograničava slobodu izražavanja i izborno pravo. Poseban problem bila je i zaštita privatnosti i ličnih podataka birača. Sud je zaključio da je cilj provjere autentičnosti potpisa legitiman, ali da se može ostvariti drugim, blažim sredstvima. Zato je ukinuta obaveza davanja potpisa pred komisijom, a nije ukinut uslov prikupljanja potrebnog broja potpisa. Odluka je objavljena 23. februara 2016. i od tog dana su osporene odredbe prestale da važe.

Prigovor se odnosio na biračko mjesto br. 27 Đuđevina, gdje je postavljeno pitanje ponavljanja glasanja jer je jedan birač glasao putem pisma, a nije imao biometrijsku ličnu kartu. Ustavni sud je ocijenio da je DIK pogrešno primijenila član 21 Zakona o izboru odbornika i poslanika kada je smatrala da je prigovor odbijen zato što je za njegovo usvajanje glasalo 6 od ukupno 12 članova Opštinske izborne komisije. Ključno je bilo i to što Opštinska izborna komisija nije donijela rješenje u zakonskom roku od 24 časa. Prema članu 109 stav 3 Zakona, u takvoj situaciji smatra se da je prigovor usvojen. Zbog toga je Ustavni sud zaključio da su rješenja DIK-a pravno neutemeljena i ukinuo ih.

Albanska koalicija – Građanska inicijativa podnijela je žalbe protiv rješenja Državne izborne komisije od 3. juna 2014. godine, kojima su njeni prigovori odbačeni kao nedozvoljeni. Ustavni sud Crne Gore je usvojio žalbe i ukinuo osporena rješenja DIK-a, ocijenivši da je DIK pogrešno i proizvoljno tumačila izborno-procesne odredbe. Sud je utvrdio da zaštita biračkog prava obuhvata i odluke, radnje i zaključke izbornih komisija koji mogu uticati na izborna prava. Time je podnosiocu povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek, garantovano članom 20. Ustava i članom 13. Evropske konvencije. DIK je bila dužna da ponovo razmotri prigovore i o njima meritorno odluči.

Ustavni sud Crne Gore usvojio je žalbe Demokratskog fronta i ukinuo osporena rješenja Državne izborne komisije, kojima su njihovi prigovori odbačeni kao nedozvoljeni. Sud je ocijenio da je DIK pogrešno tumačila odredbe izbornog zakonodavstva i da je podnosiocima uskratila pravo na djelotvornu pravnu zaštitu. Ustavni sud je zaključio da izborna zaštita obuhvata i zaključke, radnje i druge akte izbornih komisija koji mogu uticati na biračko pravo. Zbog toga je DIK bila dužna da ponovo razmotri prigovore i o njima donese meritorne odluke.

Ustavni sud Crne Gore usvojio je žalbe političke partije Pozitivna Crna Gora i ukinuo osporena rješenja Državne izborne komisije, kojima su njeni prigovori odbačeni kao nedozvoljeni. Sud je ocijenio da je DIK pogrešno i proizvoljno tumačila izborno-procesne odredbe i time podnosiocu uskratila pravo na djelotvoran pravni lijek. Ustavni sud je zauzeo stav da izborna zaštita obuhvata i zaključke, radnje i druge akte izbornih komisija koji mogu uticati na ostvarivanje biračkog prava. Zbog toga je DIK bila dužna da ponovo razmotri prigovore i o njima donese meritorne odluke.

Ustavni sud Crne Gore je usvojio žalbe političke partije Pozitivna Crna Gora i ukinuo osporena rješenja Državne izborne komisije kojima su njeni prigovori odbačeni kao nedozvoljeni. Sud je ocijenio da je DIK pogrešno i proizvoljno tumačila procesne odredbe izbornog zakonodavstva, jer je zaštitu biračkog prava ograničila samo na određene akte, iako se pravna zaštita može tražiti i protiv zaključaka, radnji i drugih akata u izbornom postupku. Takvim postupanjem DIK je Pozitivnoj Crnoj Gori uskratila djelotvoran pravni lijek, garantovan članom 20. Ustava Crne Gore i članom 13. Evropske konvencije. DIK je obavezana da o prigovorima odluči meritorno i u zakonskom roku.

Ustavni sud Crne Gore je usvojio žalbe Albanske koalicije – Građanska inicijativa i ukinuo osporena rješenja Državne izborne komisije kojima su njihovi prigovori odbačeni kao nedozvoljeni. Sud je ocijenio da je DIK proizvoljno i pogrešno tumačila izborno zakonodavstvo, jer je zaštitu biračkog prava ograničila samo na određene vrste odluka, umjesto da omogući zaštitu i protiv zaključaka i drugih akata u izbornom postupku. Time je podnosiocu uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 20. Ustava Crne Gore i člana 13. Evropske konvencije. DIK je obavezana da o prigovorima odluči meritorno, u zakonskom roku.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pogrešno i proizvoljno tumačila izborni zakon, jer je pravna zaštita u izbornom postupku moguća i protiv zaključaka, radnji i drugih akata izbornih komisija. Time je DF-u bilo uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek, garantovano članom 20 Ustava Crne Gore i članom 13 Evropske konvencije. Zato je Ustavni sud usvojio žalbe DF-a, ukinuo rješenja DIK-a i naložio da se o njihovim prigovorima odluči meritorno, odnosno da se razmotri njihova suština.

Ustavni sud Crne Gore je usvojio žalbu Demokratskog fronta i ukinuo rješenje Državne izborne komisije br. 863/2 od 2. juna 2014. godine. Razlog je bio to što rješenje Državne izborne komisije nije bilo jasno i pravno valjano obrazloženo – iz njega se nije moglo pouzdano utvrditi o kojim je konkretnim prigovorima Demokratskog fronta odlučeno, jer su postojale protivrječnosti između izreke i obrazloženja u pogledu brojeva rješenja i prigovora. Zbog toga je Ustavni sud zaključio da je žalba Demokratskog fronta osnovana, a Državnoj izbornoj komisiji naloženo je da ponovo odluči o prigovoru i donese odgovarajuću odluku.

DIK je odbacio prigovor liste „Pozitivna Crna Gora – Srcem za Cetinje“ kao navodno podnesen nenadležnom organu. Ustavni sud je ocijenio da je takvo postupanje DIK-a bilo pravno neutemeljeno, jer se prigovor odnosio na pravo izborne liste da odredi svog opunomoćenog predstavnika u prošireni sastav biračkog odbora, što predstavlja pitanje zaštite biračkog prava. Zato je Ustavni sud usvojio žalbu i ukinuo rješenje DIK-a br. 601/2, uz zaključak da je DIK dužan da o prigovoru odluči u zakonskom roku.

Lekić je tvrdio da je zbog nepravilnosti u glasanju putem pisma došlo do povrede biračkog prava i tražio poništenje glasanja na spornim biračkim mjestima, ali je Ustavni sud žalbu odbio jer nije utvrdio konkretnu, dokazanu povredu izbornog postupka, niti je smatrao da je za svako glasanje putem pisma bila obavezna posebna pisana odluka biračkog odbora.

Podnosioci su tvrdili da Filip Vujanović ne može treći put biti kandidat za predsjednika, jer je već bio predsjednik od 2003. do 2008. i od 2008. do 2013. godine. Njihov ključni argument bio je da obnova nezavisnosti 2006. nije prekinula njegov predsjednički mandat, pa se mandat iz 2003. mora računati kao prvi mandat u smislu člana 97 Ustava. Žalba je odbijena odlukom većine. Sud je zaključio da mandat koji je Vujanović stekao 2003. nije mandat predsjednika Crne Gore u smislu Ustava iz 2007. godine, već mandat predsjednika Republike Crne Gore u tadašnjoj državnoj zajednici. Zato se ograničenje „isto lice može biti predsjednik Crne Gore najviše dva puta“ računa tek od Ustava iz 2007. godine. Ključni pravni stav Suda bio je da je nakon obnove nezavisnosti nastao državni i ustavni diskontinuitet. Zbog toga su mandat predsjednika po ranijem ustavu i mandat predsjednika nezavisne Crne Gore dva različita mandata. Posljedično, Vujanović je, po ocjeni većine, do 2013. godine bio samo jednom izabran za predsjednika po Ustavu iz 2007. (2008. godine), pa nije postojala ustavna smetnja da se kandiduje 2013. Izdvojeno mišljenje ide upravo suprotno: sudija je smatrao da je žalbu prvo trebalo odbaciti kao preuranjenu, jer nije prethodno iscrpljen redovni pravni lijek. Ali, kada je već razmatrao suštinu, zauzeo je stav da je Vujanovićeva kandidatura neustavna, jer je od 2006. do 2008. faktički vršio funkciju predsjednika nezavisne Crne Gore, pa bi njegov treći mandat doveo do 12 godina uzastopnog predsjednikovanja.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno postupila kada je odbila prigovor DUA u vezi sa raspodjelom mandata. Liste albanskog manjinskog naroda koje su pojedinačno osvojile najmanje 0,7% glasova ulaze u zajedničku raspodjelu, dok se glasovi liste koja je osvojila samo 0,15% (531 glas) ne mogu dodati zbirnoj listi. Primjenom zakonskih pravila, Ustavni sud je potvrdio da dva mandata pripadaju zbirnoj izbornoj listi albanskog manjinskog naroda.

Ustavni sud je odbio žalbu jer SDP, sa dva odbornička mandata, nije bila među dvije najjače opozicione partije i zato nije imala pravo da predlaže člana biračkog odbora. DIK je pravilno primijenila član 35 Zakona.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno postupila kada je odbila prigovor SDP-a. Prema članu 35 Zakona o izboru odbornika i poslanika, dva člana biračkog odbora predlaže vladajuća većina, dok po jednog člana predlažu dvije opozicione partije koje su na prethodnim izborima osvojile najveći broj mandata.

Ustavni sud je potvrdio da je DIK pravilno utvrdila da Pokret za promjene nema pravo na člana u stalnom sastavu biračkih odbora. Kod određivanja predstavnika opozicije odlučujući su bili broj mandata i, kod jednakog broja mandata, broj osvojenih glasova. SDP je imala 5 mandata i 8.758 glasova, dok su PzP i NSD imali po 5 mandata i po 7.766 glasova. Zato je SDP imala prednost. Sud je takođe ocijenio da se sastav biračkih odbora određuje prema odnosu političkih snaga u trenutku njihovog imenovanja, a ne prema sastavu izborne komisije.

Ustavni sud nije prihvatio inicijative za ocjenu ustavnosti člana 33 i člana 62 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izboru odbornika i poslanika. Ustavni sud je zaključio da posebna pravila za manjinske izborne liste nijesu diskriminatorska, već predstavljaju afirmativnu akciju čiji je cilj da manjinski narodi i nacionalne zajednice ostvare stvarnu i autentičnu zastupljenost u Skupštini. Različit tretman manjinskih lista je opravdan jer se one nalaze u drugačijem položaju od većinskih lista. Sud je zato ocijenio da niži izborni pragovi i posebna pravila za raspodjelu mandata nijesu protivni načelu jednakosti i zabrani diskriminacije. Takođe, Sud je naveo da „stečena prava“ iz ranijeg izbornog zakona nijesu posebno ustavno pravo i da nije njegova nadležnost da ocjenjuje cjelishodnost izbornog sistema.

Podnosilac je osporavao regularnost glasanja na biračkim mjestima br. 18 i 31 u Ulcinju, posebno navodeći da je na biračkom mjestu br. 18 glasanje zaključeno u 19:45, umjesto u zakonom propisanih 21:00 časova. Ustavni sud je utvrdio da je zapisnik na tom biračkom mjestu potpisan od pet članova biračkog odbora, bez primjedbi, te da je u njemu navedeno da je glasanje zaključeno u 21:00 čas. Sud je ocijenio da nove dokaze koje podnosilac nije dostavio DIK-u ne može razmatrati, kao i da za navode o nepravilnostima na biračkom mjestu br. 31 nisu dostavljeni odgovarajući dokazi. Zbog toga je Ustavni sud odbio žalbu kao neosnovanu.

Podnosilac je osporavao odluku o dodjeli odborničkog mandata Senadu Dlakiću, smatrajući da je mandat trebalo dodijeliti drugom kandidatu sa izborne liste. Ustavni sud je ocijenio da se postupak raspodjele mandata kandidatima odvija nakon proglašenja i objavljivanja konačnih rezultata izbora, pa ne predstavlja povredu biračkog prava „u toku izbora“ u smislu Zakona o izboru odbornika i poslanika. Zbog toga je zaključio da je DIK pravilno odbacila prigovor kao nedozvoljen. Žalba je odbijena.

Ustavni sud je odbacio inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 11 stav 2 Zakona o izboru odbornika i poslanika. Sud je utvrdio da u trenutku podnošenja inicijative nije istekao rok do kojeg je taj zakon, prema Ustavnom zakonu za sprovođenje Ustava, mogao ostati na snazi radi usklađivanja sa Ustavom. Zbog toga nijesu postojale procesne pretpostavke za ustavnosudsku kontrolu osporene odredbe. Sud je zaključio da se o njenoj saglasnosti sa Ustavom može odlučivati tek nakon isteka propisanog roka za usklađivanje.

Ustavni sud je zauzeo stav da u žalbenom postupku može razmatrati samo činjenice i dokaze o kojima je prethodno odlučivala Državna izborna komisija. Nove činjenice, dokazi ili prigovori koji se prvi put iznesu pred Ustavnim sudom ne mogu biti predmet njegovog odlučivanja. U konkretnom slučaju, navodi o nepravilnostima u zapisnicima biračkih odbora prvi put su izneseni pred Ustavnim sudom, pa ih Sud nije razmatrao.

Ustavni sud je odbio žalbe izborne liste i ocijenio da je Državna izborna komisija pravilno odbila prigovore, jer su zapisnici sa spornih biračkih mjesta bili potpisani bez primjedaba. Sud nije bio nadležan da utvrđuje identitet lica koja su navodno podnijela zahtjeve za glasanje putem pisma i glasala umjesto evidentiranih birača, jer takva pitanja spadaju u nadležnost drugih organa. Utvrđeno je da se broj birača koji su glasali putem pisma podudarao sa podacima u zapisnicima i izbornom materijalu. Zbog toga Sud nije našao povredu biračkog prava niti prekoračenje nadležnosti DIK-a.

Ustavni sud je zaključio da navodi o nepravilnostima kod glasanja putem pisma ne mogu biti razmatrani jer o njima prethodno nijesu odlučivale ni OIK ni DIK. Sud može odlučivati samo o činjenicama i dokazima koji su već bili predmet odlučivanja DIK-a. DIK je odbila prigovor kao neosnovan, jer se iz zapisnika nije moglo utvrditi ko je i na koji način povrijedio tajnost glasanja.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno odbila prigovor kao neosnovan, jer navodne nepravilnosti na biračkom mjestu br. 18 Bać nijesu potvrđene dokazima. Zapisnik biračkog odbora bio je potpisan od svih članova, a jedina evidentirana primjedba odnosila se na paravane bez zavjesa, što nije predstavljalo povredu biračkog prava. Ustavni sud je naglasio da može razmatrati samo činjenice i dokaze o kojima je prethodno odlučivala DIK.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno odbacila prigovore jer se odnosili na radnje i propuste biračkih odbora o kojima prethodno nije odlučivala OIK Rožaje. Podnosilac je te prigovore morao prvo podnijeti OIK-u u zakonskom roku od 72 časa. DIK je prigovore odbacila kao nedozvoljene, jer nije bilo prethodne odluke OIK Rožaje o tim pitanjima.

Ustavni sud je ocijenio da je DIK pravilno odbila prigovor kao neosnovan, jer navodne nepravilnosti na biračkom mjestu br. 18 Bać nijesu potvrđene dokazima. Zapisnik biračkog odbora bio je potpisan od svih članova, a jedina evidentirana primjedba odnosila se na paravane bez zavjesa, što nije predstavljalo povredu biračkog prava. Ustavni sud je naglasio da može razmatrati samo činjenice i dokaze o kojima je prethodno odlučivala DIK.

Ustavni sud je utvrdio da nije nadležan da odlučuje o žalbi jer akt DIK-a br. 157/2 nije bio rješenje kojim je prigovor odbijen ili odbačen, već samo obavještenje o nemogućnosti ponovnog uvida u izborni materijal. Po zakonu, rješenje DIK-a kojim se prigovor odbija ili odbacuje predstavlja procesni uslov za podnošenje žalbe Ustavnom sudu.

Na biračkom mjestu br. 18 - Igalo 4 utvrđeno je da je u glasačkoj kutiji bio jedan glasački listić više od broja kontrolnih kupona. Ustavni sud prihvatio je da je nepravilnost postojala, ali je ocijenio da nije bitno uticala na izborni rezultat. Prema članu 80 Zakona o Ustavnom sudu, za poništavanje dijela izbornog postupka potrebno je da utvrđena nepravilnost ima bitan uticaj na rezultat. Zbog toga je žalba Predraga Popovića odbijena kao neosnovana.

Na biračkom mjestu br. 16 – Bukovica (Rožaje) član biračkog odbora pokušao je da ubaci 13 glasačkih listića u glasačku kutiju. Predsjednik biračkog odbora je to spriječio, a listići su ostali neupotrijebljeni. Ustavni sud je ocijenio da nije bilo dokazane povrede biračkog prava koja bi zahtijevala raspuštanje biračkog odbora i ponavljanje glasanja, pa je žalbu odbio kao neosnovanu.

Podnosilac prigovora je tražio poništavanje izbora na pet biračkih mjesta u Kotoru, tvrdeći da su postojale izborne nepravilnosti i da komisije nijesu razmatrale naknadno dostavljene dokaze. Ustavni sud je ocijenio da u prigovorima nije konkretno navedena nijedna odluka, radnja ili propust biračkih odbora kojim bi bilo povrijeđeno biračko pravo, niti su dostavljeni odgovarajući dokazi. Takođe, Sud je zaključio da podnosilac nije imao pravo da naknadno dopunjava prigovor do donošenja odluke. Zato je žalba odbijena kao neosnovana.

Na biračkom mjestu br. 43 – Baošići utvrđeno je da nedostaje jedan kontrolni kupon prilikom glasanja putem pisma. Podnosilac prigovora je tražio poništavanje glasanja, smatrajući da je sama nepravilnost dovoljna za ponavljanje izbora. Ustavni sud je, međutim, ocijenio da nepravilnost nije bitno uticala na izborni rezultat, pa je Državna izborna komisija pravilno odbila prigovor. Zbog toga je žalba Predraga Popovića odbijena kao neosnovana.

Predrag Popović je osporavao nepravilnosti na biračkim mjestima 39A, 24A, 85A, 26B i 105C u Podgorici, navodeći da se Državna izborna komisija nije meritorno izjasnila o njegovim prigovorima. Ustavni sud je, uvidom u izbornu dokumentaciju, utvrdio da u zapisnicima biračkih odbora na tim mjestima nije bilo primjedbi na sprovedeni izborni postupak i da su zapisnici potpisani od svih članova odbora. Zbog toga je ocijenio da je Državna izborna komisija pravilno odbila prigovor.

Ustavni sud odbio je predlog i nije prihvatio inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbe kojom su određena posebna biračka mjesta za izbor pet poslanika. Sud je ocijenio da je Skupština imala zakonsko ovlašćenje da odredi ta biračka mjesta i da takvo rješenje samo po sebi ne krši princip jednakog biračkog prava niti međunarodne standarde. Posebna biračka mjesta predstavljala su mehanizam afirmativne akcije i obezbjeđivanja autentične zastupljenosti manjinskih zajednica. Sud je naglasio da Ustav postavlja osnovne principe biračkog prava, dok zakonodavac uređuje konkretan izborni sistem.

Ustavni sud je utvrdio da je Državna izborna komisija na dan izbora nezakonito dopunila izvod iz biračkog spiska i omogućila glasanje biraču koji je naknadno upisan. Time su prekršena pravila izbornog postupka, jer se izvod iz biračkog spiska nakon zaključivanja nije smio mijenjati. Sud je ocijenio da su time povrijeđeni pravna sigurnost i jednakost birača, pa je ukinuo rješenje DIK-a, poništio izborni postupak na biračkom mjestu Kazneno-popravni dom u Kotoru i naložio ponavljanje glasanja.

Ustavni sud Republike Crne Gore odbio je žalbu Narodne stranke protiv rješenja Republičke izborne komisije, koja je prethodno odbila njihov prigovor na raspodjelu mandata u Glavnom gradu. Sud je ocijenio da prag od 3% glasova, propisan članom 94 Zakona o izboru odbornika i poslanika, daje izbornoj listi samo pravo da učestvuje u raspodjeli mandata, ali ne garantuje da će dobiti mandat, jer se konkretan broj mandata određuje primjenom izborne formule iz člana 95 Zakona.

Demokratski savez osporavao je rješenje Republičke izborne komisije, tvrdeći da komisija nije razmotrila njihove navode i dokaze o nepravilnostima koje su, prema njihovim tvrdnjama, mogle uticati na izborni rezultat njihove liste. Ustavni sud je utvrdio da je prigovor podnesen nakon isteka zakonskog roka od 72 časa od izvršenih radnji Opštinske izborne komisije Bar, zbog čega nije bilo uslova za njegovo meritorno razmatranje.

Ustavni sud Republike Crne Gore odbio je žalbu Pokreta za promjene protiv rješenja Republičke izborne komisije, ocijenivši da je njihov prigovor protiv konačnih izbornih rezultata u Podgorici bio nedozvoljen, jer se nije odnosio na rješenje kojim je odlučeno o povredi biračkog prava, već na zapisnik i izvještaj o već utvrđenim konačnim rezultatima. Sud je zaključio da se izborna zaštita može koristiti do utvrđivanja konačnih rezultata, pa se nakon toga ne mogu osporavati konačni rezultati kroz prigovor pred izbornom komisijom; zbog toga se nije upuštao ni u ostale navode Pokreta za promjene o navodnim nepravilnostima, zapisnicima i mogućim zloupotrebama.

Milivoje Šćekić je podnio žalbe zbog navodnih nepravilnosti na biračkim mjestima br. 2 MZ Lim, 5 Beranselo, 7 Lužac i 55 Gornja Vrbica, tražeći poništenje izbora na tim mjestima. Međutim, Ustavni sud je utvrdio da su njegovi prigovori podneseni nakon isteka zakonskog roka od 48 časova, pa je propuštanjem tog prekluzivnog roka izgubio pravo da ih podnese; činjenica da je imao poteškoće prilikom uvida u izborni materijal nije mogla opravdati kašnjenje. Ustavni sud je odbio žalbe kao neosnovane i potvrdio zaključke Opštinske izborne komisije Berane br. 278, 279, 280 i 281 od 14.09.2006. godine, kojima su prigovori odbačeni kao neblagovremeni.

Milivoje Šćekić osporavao je pravilnost glasanja na biračkim mjestima Stari Grad i Azane-Vrševo, navodeći različite nepravilnosti u radu biračkih odbora. Ustavni sud je žalbu odbio jer navodi nijesu bili potkrijepljeni dokazima, a zapisnici biračkih odbora bili su uredno potpisani bez primjedbi, što je Sudu ukazivalo na regularnost sprovedenog glasanja.

Milivoje Šćekić osporavao je regularnost glasanja na biračkom mjestu br. 67 u Pešcima, navodeći da je bilo omogućeno glasanje uz pomoć druge osobe, povrijeđena tajnost glasanja putem pisma i da su nedostajali glasački listići. Ustavni sud je utvrdio da u zapisniku biračkog odbora nije evidentirana nijedna od navedenih nepravilnosti, da su svi zapisnik članovi potpisali bez primjedbi i da Šćekić nije dostavio dokaze koji bi potvrdili njegove tvrdnje. Ustavni sud je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio rješenje Opštinske izborne komisije Berane, ocijenivši da nije dokazano postojanje nepravilnosti koje bi mogle uticati na izborni rezultat.

Ustavni sud je odbio žalbu jer kandidatura nije formalno podnijeta od ovlašćenog predlagača – grupe građana, već su priloženi samo potpisi birača koji su podržali kandidaturu. Sud je ocijenio da time nije ispoštovana zakonom propisana procedura za predlaganje kandidata.

Ustavni sud je utvrdio da su podnosioci, kao birači, bili ovlašćeni da podnesu prigovor na odluke, radnje ili propuste biračkog odbora u postupku glasanja o povjerenju predsjedniku opštine, pa je naložio Opštinskoj izbornoj komisiji da u ponovljenom postupku odluči o osnovanosti njihovog prigovora.

Ustavni sud Republike Crne Gore usvojio je žalbu Isaila Šljivančanina, predsjednika Opštine Žabljak, i preinačio rješenje Opštinske izborne komisije Žabljak br. 014/05-01-59 od 29. juna 2005. godine, tako što je odbio prigovor grupe građana kao neosnovan. Sud je utvrdio da glasački listići na kojima je zaokružena samo riječ „za“ ili „protiv“ ne mogu biti proglašeni nevažećim ako se iz njih sa sigurnošću može utvrditi volja birača. Takođe, podnosioci prigovora nijesu pružili konkretne dokaze o povredi biračkog prava, zbog čega nije bilo osnova za izmjenu rezultata i poništavanje zapisnika biračkih odbora.

Opštinski odbor SNP-a Kotor osporavao je način raspodjele devet odborničkih mandata kandidatima sa liste SNP-a, tvrdeći da nije pravilno primijenjen član 96 Zakona o izboru odbornika i poslanika. Sud je ocijenio da raspodjela mandata nakon objavljivanja konačnih rezultata nije povreda biračkog prava „u toku izbora“, pa je žalbu odbio kao neosnovanu.

Građanska partija Crne Gore osporavala je nepravilnosti u postupku glasanja putem pisma na biračkom mjestu br. 3 u Kotoru. Ustavni sud je odbio žalbu kao neosnovanu, jer je utvrdio da se prigovor odnosio na izbor predsjednika Opštine Kotor, za koji je žalba direktno u nadležnosti Ustavnog suda, pa Republička izborna komisija nije bila nadležna da odlučuje o prigovoru.

Građanska partija Crne Gore osporavala je glasanje putem pisma na biračkim mjestima 10, 11 i 12, zbog neidentifikovanja podnosilaca zahtjeva i korišćenja nepropisanih obrazaca. Ustavni sud je odbio žalbu kao neosnovanu, ocijenivši da se radi o formalnim tehničkim propustima koji nijesu uticali na ostvarivanje biračkog prava niti omogućili glasanje neovlašćenim licima.

Demokratska stranka Crne Gore osporavala je odluku Opštinske izborne komisije Herceg Novi da se glasački listići štampaju u štampariji „Obod“ na Cetinju, smatrajući da je izbor štamparije nezakonit i ekonomski neopravdan. Ustavni sud je odbio žalbu kao neosnovanu, jer mjesto štampanja glasačkih listića predstavlja tehničku pripremu izbora i ne utiče na ostvarivanje ili povredu biračkog prava.

Podnosioci su osporavali odluku Republičke izborne komisije da se, zbog nedovoljnog odziva birača, ponovi cijeli izborni postupak za predsjednika Republike i da se ne ponavlja glasanje na biračkim mjestima koja 9. februara 2003. nijesu bila otvorena. Ustavni sud je odbio ustavnu žalbu kao neosnovanu, ocijenivši da time nije povrijeđeno biračko pravo, jer glasanje na tim mjestima ne bi moglo uticati na ishod i punovažnost izbora.

Boris Bogdanović je osporavao način raspodjele odborničkih mandata u Skupštini opštine Podgorica, tvrdeći da kandidati nijesu određeni u skladu sa zakonom. Ustavni sud je odbio žalbu kao neosnovanu, ocijenivši da raspodjela mandata nakon proglašenja konačnih rezultata nije povreda biračkog prava „u toku izbora“, već postupak primjene zakona od strane nadležne izborne komisije.

SNP Danilovgrad je osporavao regularnost lokalnih izbora zbog više navodnih nepravilnosti, uključujući nedonošenje odluke o broju odbornika, navodno javno glasanje i nepravilnosti u biračkom spisku. Ustavni sud je odbio žalbu kao neosnovanu, ocijenivši da nepravilnosti nijesu dokazane i da nijesu uticale na regularnost izbora.

Podnosilac, Opštinski odbor SDP-a Andrijevica, osporavao je pravilnost glasanja na biračkom mjestu br. 20, navodeći da su dvije osobe glasale putem pisma iako nijesu bile upisane u birački spisak, te da je jedno lice glasalo bez potrebnog prebivališta. Ustavni sud je utvrdio da navodi nijesu dokazani. Zapisnik biračkog odbora bio je potpisan bez primjedbi, a naknadno dostavljeni dokazi nijesu potvrdili nepravilnosti.

Bošnjačko-demokratska koalicija (BDK) iz Rožaja podnijela je žalbu na rješenje Republičke izborne komisije, tvrdeći da je na biračkom mjestu 23 - Donja Lovnica postojao „mini štab DPS-a“ i da je vršen pritisak na birače. Ustavni sud je žalbu odbio kao neosnovanu, jer nijesu potvrđeni navodi o pritisku niti o povredi tajnosti glasanja, a zapisnik biračkog odbora nije sadržao prigovor u tom smislu.

Ustavni sud je potvrdio da je Republička izborna komisija pravilno odbila prigovor jer podnosilac nije konkretizovao nijednu nepravilnost na ponovljenim izborima niti je za nju pružio dokaz. Ustavni sud nije ulazio u šira pitanja o ustavnosti biračkog prava i odluci Saveznog ustavnog suda, jer ona nijesu bila predmet odlučivanja Republičke izborne komisije. Zato nije bilo procesnih uslova da ih Ustavni sud razmatra, pa je žalba Stranke deviznih štediša odbijena kao neosnovana.

Stranka deviznih štediša Crne Gore – Herceg Novi osporavala je rješenje Opštinske izborne komisije Podgorica u vezi sa sprovođenjem parlamentarnih izbora 22. aprila 2001. godine, posebno tvrdeći da su izbori sprovedeni na osnovu nevažećeg biračkog spiska i da su pojedinim licima omogućeno glasanje, dok je drugima biračko pravo uskraćeno. Tražili su poništenje parlamentarnih izbora. Ustavni sud je zaključio da Republička izborna komisija nije prekoračila svoja zakonska ovlašćenja i da nije utvrđena povreda biračkog prava. Ocijenjeno je da su izbori sprovedeni u skladu sa tada važećim izbornim propisima, uključujući pravila o biračkim spiskovima i identifikaciji birača.

Podnosilac je osporavao rad svih opštinskih izbornih komisija u Crnoj Gori tokom parlamentarnih izbora održanih 22. aprila 2001. godine, tražeći poništenje izbora. Republička izborna komisija je prigovor odbacila kao nedozvoljen, jer podnosilac prethodno nije podnio prigovore nadležnim opštinskim izbornim komisijama niti su one donijele rješenja protiv kojih bi se mogao izjaviti prigovor Republičkoj izbornoj komisiji. Ustavni sud je ocijenio da je takav postupak bio pravilan i odbio žalbu kao neosnovanu.

Narodna socijalistička stranka Crne Gore osporila je rješenje Republičke izborne komisije, kojim je njen prigovor na privremene rezultate parlamentarnih izbora odbačen kao nedozvoljen. Ustavni sud ocijenio je da je Republička izborna komisija pravilno i u zakonskom roku utvrdila privremene rezultate, te da njihovim utvrđivanjem nije povrijeđeno biračko pravo podnosioca, jer se izborni rezultati konačno utvrđuju tek nakon isteka rokova za prigovore i žalbe. Zato je Ustavni sud žalbu odbio kao neosnovanu.

Sud je potvrdio da je Republička izborna komisija pravilno odbacila prigovor kao nedozvoljen, jer je podnesen direktno toj komisiji protiv rada biračkih odbora, umjesto nadležnoj opštinskoj izbornoj komisiji. Sud nije razmatrao navode o navodnim nepravilnostima na izborima.

Podnosioci su osporavali određivanje biračkih mjesta za parlamentarne izbore, navodeći da zbog udaljenosti i ukidanja biračkog mjesta u Ubalcu otežano ostvaruju biračko pravo. Ustavni sud je ocijenio da je Opštinska izborna komisija pravilno odredila biračka mjesta, u skladu sa zakonom i pravilima Republičke izborne komisije, te da biračko pravo podnosilaca nije povrijeđeno. Žalba je odbijena kao neosnovana.

Ustavni sud Republike Crne Gore odbio je žalbu Vladislava Vukovića, predstavnika izborne liste „Komunističke i radničke partije – za Jugoslaviju i vlast radničke klase“, jer je utvrdio da je Republička izborna komisija pravilno odbila proglašenje liste pošto su među njenim podnosiocima bile Nova komunistička partija Jugoslavije i Radnička stranka Jugoslavije, koje nijesu bile registrovane u Republici Crnoj Gori; Sud je ocijenio da je registracija političke stranke prethodni zakonski uslov za podnošenje zajedničke izborne liste i da nije bilo povrede izbornih prava podnosioca.

Ustavni sud Republike Crne Gore odbio je žalbu Liberalnog saveza Crne Gore – Opštinski odbor Podgorica, ocijenivši da nije dokazano da su tokom izbora na osporenim biračkim mjestima učinjene nepravilnosti koje bi dovele do povrede biračkog prava ili uticale na izborne rezultate; Sud je prihvatio stav Republičke izborne komisije da su tehničke nepravilnosti otklonjene prilikom utvrđivanja rezultata, da poseban način glasanja u Kazneno-popravnom domu i Istražnom zatvoru nije povrijedio biračko pravo i da postupanje Opštinske izborne komisije po prigovorima, uključujući odlaganje odlučivanja na zahtjev podnosioca, nije imalo uticaja na ostvarivanje biračkog prava niti na rezultate izbora.

Ustavni sud je odbio žalbu Grupe građana-birača sela Trebesin, Prijevor i Provodina protiv Rješenja Republičke izborne komisije br. 02-36/2 od 9. maja 2000. godine, ocijenivši da je Opštinska izborna komisija Herceg Novi zakonito odredila biračka mjesta na osnovu predloga nadležnog organa za vođenje biračkog spiska i u skladu sa pravilima o njihovom određivanju, te da ukidanje odnosno neodređivanje biračkih mjesta u tim selima nije povrijedilo niti ugrozilo ostvarivanje biračkog prava građana

Prigovor se odnosio na odbijanje proglašenja izborne liste Koalicije Internacionalne demokratske unije i Stranke nacionalne ravnopravnosti „Lista udruženih Bošnjaka-Muslimana“ za izbor odbornika u Skupštinu opštine Plav, zbog nedovoljnog broja valjanih potpisa birača. Za listu je bilo potrebno najmanje 119 potpisa, dok je nakon otklanjanja nedostataka koalicija dostavila 111 potpisa, od kojih je utvrđeno da je 85 valjano. Podnosilac je osporavao način na koji su izborne komisije ocijenile ranije dostavljeni spisak od 168 potpisa i tvrdio da su pojedini potpisi neopravdano proglašeni nevažećim. Ustavni sud je ocijenio da prvobitni spisak nije mogao biti prihvaćen kao valjan, dok naknadno dostavljeni spisak nije sadržao zakonom propisan broj potpisa, pa je zaključio da su izborne komisije pravilno odbile proglašenje izborne liste i prigovor koalicije.

SDP je osporila korišćenje naziva „Da živimo bolje – Milo Đukanović“ na zajedničkoj izbornoj listi DPS-a i Narodne stranke za lokalne izbore u Nikšiću, smatrajući da je naziv zaštićen sporazumom DPS-a, Narodne stranke i SDP-a za parlamentarne izbore. Ustavni sud je odbio žalbu jer je utvrdio da su DPS i Narodna stranka u Nikšiću imali pravo da sporazumom odrede naziv svoje lokalne liste, dok se sporazum tri stranke odnosio na parlamentarne, a ne lokalne izbore. Navod o tome da Milo Đukanović nije dao saglasnost za korišćenje imena Sud nije razmatrao jer to pitanje prethodno nije bilo predmet prigovora pred Republičkom izbornom komisijom. Prigovor o prekoračenju roka takođe je odbijen, jer je Republička izborna komisija odlučila u roku od 24 časa.

Socijaldemokratska partija Crne Gore osporila je odluku kojom je potvrđena izborna lista „Da živimo bolje – Milo Đukanović“ – DPS – Narodna stranka za lokalne izbore u Herceg Novom, smatrajući da je naziv zaštićen sporazumom DPS-a, Narodne stranke i SDP-a za parlamentarne izbore i da ga DPS i Narodna stranka nijesu mogli koristiti bez SDP-a. Ustavni sud je odbio žalbu jer je utvrdio da su DPS i Narodna stranka u Herceg Novom imali pravo da sporazumom odrede naziv svoje zajedničke liste, a sporazum tri stranke odnosio se na parlamentarne, a ne lokalne izbore. Prigovor o prekoračenju roka Republičke izborne komisije takođe je odbijen, jer je Komisija odlučila u zakonskom roku od 24 časa.

Prigovor se odnosio na navodne nepravilnosti u radu biračkih odbora na svih 58 biračkih mjesta u Beranama i zahtjev za poništavanje izbora. Ustavni sud je žalbu odbio jer su prigovori podnijeti nakon isteka roka od 24 časa od izvršenja radnji, odnosno najkasnije od zatvaranja biračkih mjesta. Predaja prigovora arhivi Opštine Berane nije se mogla smatrati predajom Opštinskoj izbornoj komisiji, posebno jer je Komisija bila dostupna za neposrednu predaju.

DPS i kandidat Momir Bulatović osporili su zapisnike o radu za utvrđivanje rezultata predsjedničkih izbora opštinskih izbornih komisija Bar, Podgorica i Nikšić. Žalba je odbačena kao neblagovremena, jer je Rješenje Republičke izborne komisije primljeno 24.10.1997. u 20:10, dok je žalba Ustavnom sudu pristigla tek 28.10.1997. u 8:45. Sud je zauzeo stav da se predaja žalbe pošti ne smatra podnošenjem Sudu, već je odlučujući trenutak njenog prijema u Ustavnom sudu, imajući u vidu poseban rok od 24 časa.

DPS i kandidat Momir Bulatović prigovorili su nepravilnostima u radu biračkih odbora u Rožajama (glasanje lica van biračkog spiska i mlađih od 18 godina, dvostruko glasanje, glasanje nakon 20 časova, nepravilnosti na biračkim mjestima i prisustvo pripadnika MUP-a). Prigovor je odbijen jer je podnesen nakon isteka zakonskog roka od 24 časa od izvršenja osporenih radnji, a rok se ne računa od sačinjavanja zapisnika, već od izvršenja radnje odnosno nastanka propusta.

Prigovorom je traženo poništenje izbora na svim biračkim mjestima na području opštine Nikšić. Ustavni sud nije odlučivao o tome da li je na izborima u Nikšiću stvarno bilo nepravilnosti u obimu koji je DPS tvrdio, već je prvenstveno zaključio da izborne komisije nijesu bile nadležne za osporavana pitanja biračkih spiskova, dok prigovori na rad biračkih odbora nijesu bili dovoljno konkretizovani i dokazani.

Žalba je odbijena jer su prigovori DPS-a uglavnom bili neblagovremeni, podneseni nenadležnim izbornim komisijama ili se odnosili na pitanja o kojima Republička izborna komisija nije odlučivala. Ocijenjeno je da Komisija nije povrijedila zakon u pogledu biračkih spiskova, biračkih odbora, izborne šutnje i načina glasanja.

DPS i kandidat Momir Bulatović osporili su Rješenje Opštinske izborne komisije Podgorica br. 86 od 21.10.1997. godine, odnosno odbijanje njihovog prigovora zbog navodne pogrešne primjene člana 111 Zakona o izboru odbornika i poslanika. Žalba je odbačena kao neblagovremena, jer je Rješenje Republičke izborne komisije primljeno 24.10.1997. u 20:10, a žalba je Ustavnom sudu pristigla tek 28.10.1997. u 8:45; predaja žalbe pošti nije se smatrala njenim podnošenjem Sudu.

Žalba je odbačena kao neblagovremena. Predmet osporavanja bilo je rješenje Republičke izborne komisije kojim je odbijen prigovor DPS-a protiv rješenja Opštinske izborne komisije Budva. Ustavni sud je zaključio da se žalba mora podnijeti neposredno Ustavnom sudu u roku od 24 časa od dostavljanja rješenja, a predaja žalbe pošti ne prekida niti produžava taj rok. Rješenje je dostavljeno 24.10.1997. u 20:10, žalba je predata pošti 25.10. u 19:00, ali je Sudu stigla tek 28.10.1997. u 8:45, pa je ocijenjena kao neblagovremena.

Odluka kojom se odbija žalba Borislava Miranovića, iz Podgorice, na Rješenje Republičke izborne komisije, broj 02-180/2 od 17. septembra 1997. godine, kojim je odbijen predlog Grupe građana naziva "Mi znamo kako - Crna Gora kao Monako", za kandidaturu Borislava Miranovića, iz Podgorice, za predsjednika Republike Crne Gore, kao neosnovana.

Žalba je odbijena jer je od ukupno 2.047 prikupljenih potpisa čak 169 birača potpisalo podršku više puta, čime je broj valjanih potpisa pao ispod zakonskog minimuma od 2.000. Zbog toga kandidatura Mihaila-Mila Markovića nije mogla biti potvrđena i proglašena.

Žalba je odbijena jer kandidat Stranke srpskog jedinstva, prof. Borislav Pelević, nije imao prebivalište u Crnoj Gori najmanje godinu dana prije održavanja predsjedničkih izbora, što je bio zakonski uslov za kandidaturu. Ugovor o kupovini stana nije prihvaćen kao dokaz prebivališta.

Ocjenjivana je ustavnost odredbe koja propisuje da jedna politička stranka ili grupa građana može predložiti najviše jednog kandidata za predsjednika Republike. Postupak je pokrenut nakon ustavne žalbe Momira Bulatovića, a Skupština Republike Crne Gore je ocijenila da je odredba saglasna sa Ustavom SRJ i da Republika ima pravo da uređuje svoj izborni sistem.

Odluka Ustavnog suda Republike Crne Gore o poništavanju Rješenja Republičke izborne komisije, br. 02-91/4 od 11. avgusta 1997. godine.

Žalba je odbijena jer podnosilac u ostavljenom roku nije otklonio utvrđene nedostatke u potpisima podrške i identifikacionim podacima birača, pa izborne liste za četiri izborne jedinice nisu mogle biti proglašene. Naknadno dostavljanje novih potpisa nije prihvaćeno kao otklanjanje nedostataka.

Odluka o odbijanju žalbe Srpske demokratske stranke Crne Gore na rješenje Republičke izborne komisije br. 340 od 23. oktobra 1996. godine, kojim je odbijeno proglašenje izborne liste te stranke za izbor poslanika u Skupštinu Republike Crne Gore u izbornoj jedinici 5 - Nikšić, Plužine.

Žalba je odbijena jer je utvrđeno da 75 birača nije potpisalo podršku izbornim listama Srpske demokratske stranke Crne Gore, zbog čega liste za svih 14 izbornih jedinica Podgorice nisu imale potreban broj valjanih potpisa. Ocijenjeno je da se radilo o bitnim nedostacima koji se nisu mogli otkloniti.

Podnosioci su osporavali odluke Republičke izborne komisije kojima je odbijeno proglašenje njihovih izbornih lista zbog nepravilnosti u potpisima podrške birača. Ustavni sud je utvrdio da je Komisija morala ostaviti rok za otklanjanje nedostataka prije odbijanja lista, pa je ocijenio da su izborne komisije povrijedile izborna prava podnosilaca i poništio osporena rješenja.